Senjski uskoci imaju veliko značenje u hrvatskoj prošlosti i u hrvatskoj kulturi, a osobito u hrvatskoj književnosti. Njihovo djelovanje ostavilo je traga u velikom broju narodnih pjesama. Ima ih možda i do tisuću. Narod-pjesnik zapamtio je imena većeg broja uskoka Desantiće, Grgura Senjanina, Ivu Senjanina, Tadiju Senjanina, Matu Senjanina, Komjena barjaktara, Jurišu Senjanina, Gavrana Senjanina, Tomu Senjanina, Antuna Senjanina, Niku Senjanina, Marijana Senkovića, Luku Senjanina, ili Luku barjaktara, Radulja, Radu i Radojicu Senjanina, Markića Senjanina, Grujicu Senjanina, Juru ili Duru Senjanina, Ivan i kapetana, Senjanke Andeliju, Anicu i Maricu, nekoliko Daničića, među kojima i Klaru Daničića, Senjanina Tratomira i Vladimira i još druge ovjekovječio ih u pjesmama. Gotovo da nema objavljene ili rukopisne zbirke narodnih pjesama, u kojima nema i pjesama o senjskim uskocima. Većinom su pjesme o tim svojevrsnim bojovnicima onoga doba zabilježene u krajevima odakle su oni potjecali, te krajevima kamo su poduzimali pohode i gdje su imali svoje suradnike (Bosna, Hercegovina, Neretvanska krajina, područje nekadašnje Dubrovačke Republike, Makarsko primorje i otoci Brač i Hvar).