Minijaturna garsonijera na Manhattanu bila bi apsolutno nedostupna kad Nan, studentica četvrte godine pedagogije na njujorškom sveučilištu ne bi u svoje slobodno vrijeme radila kao dadilja kod bogatih obitelji s Park avenije. Nan je mlada, Amerikanka, obrazovana, iz dobre obitelji, govori francuski, voli djecu, jednom riječju idealna Nana za četverogodišnjeg Graynora X čiji je "radni dan" popunjen svim mogućim dječjim aktivnostima koje se na Manhattanu mogu kupiti novcem. Njegova majka, Gospođa X, u svojoj pretrpanoj satnici između dobrotvornih domjenaka, bjesomučnog shoppinga i trač partija teško pronalazi vremena za bilo što osim rafala naredbi brojnoj posluzi. Gospodin X kao da i ne postoji, osim u svom bestjelesnom izdanju kao glas s druge strane telefonske žice, njegovi mu zahtjevni zadaci u stratosferi korporativnog preljubništva oduzimaju svaku slobodnu sekundu koju bi možda mogao posvetiti svom sinu ili nedajbože supruzi. Što uopće Nan radi u ovakvoj disfunkcionalnoj obitelji, zašto mazohistički dopušta Gospođi X da je iz dana u dan maltretira svojim hirovima, zašto ne zna reći "Ne" govorenju "Da", hoće li uspjeti uloviti ljepotana s desetog kata, gdje će u ovu ludnicu ubaciti pisanje diplomskog, je li moguće da je odlučila počiniti najveću grešku svih dadilja: zaštititi malog Graynora od dvoje emocionalnih lešina koji su slučajno njegovi biološki roditelji. Odgovore na sva ova pitanja možete naći u Dnevnicima jedne dadilje Nicole Kraus i Emme McLaughlin u prijevodu Božice Jakovlev ili u istoimenoj filmskoj adaptaciji sa Scarlett Johansson u glavnoj ulozi.