Na pozadini svega dobrog i lošeg, izmedu dvaju ratova a usred sumnjiva mira, na rubu Europe, u sjeni tada još provincijskog Zagreba, u nenaklonjenome duhovnom okruženju, ali i obećavajućem povijesnom naslijedu, iste 1928. u Križevcima se pripremala izvedba dramskog teksta mladog novinara, urednika >> Križevačkog tjednika«, redatelja, pisca, glumca, pjevača, velikog entuzijasta i >>kulturtregera«<, Branimira Detonija, naslovljena Umjesto drame lakrdija. Igra u tri čina s meduscenama. Iz 77 godina starog rukopisa, sačuvana u obiteljskom arhivu, još se uvijek iščitava živa autorska želja da se u mali starinski svijet unese iskra moderne umjetnosti. Autor se iznenađujuće provokativno igra žanrovima (zašto da to bude drama kad može biti improvizirana lakrdija), zamalo pirandellovski ruga se kazališnim i dramaturškim konvencijama (važnije su meduscene nego »oficijalni«< činovi), sustavno ruši četvrti zid uvlačeći u igru gledatelje, koji postaju privremeni glumci, među kojima se otkriva i budući >>autor<< improviziranog teksta, igre koja će se stvarati ad hoc, »u 5 minuta«<, u olakom razgovoru između na brzinu odabrana pisca i zbunjene publike koja postupno spoznaje da će »umjesto drame koja rastužuje, dobiti igru koja će zabaviti«<.