Kad je zbirka pripovijedaka Tumač bolesti, kao prva objavljena knjiga američke spisateljice bengalskog podrijetla Jhumpe Lahiri, dobila Pulitzerovu nagradu za književnost za 2000. godinu, bilo je to iznenađenje za sve osim za one koji su je već pročitali.

Tri njezine pripovijetke objavljene u “New Yorkeru” tijekom 1988. donijele su joj blagonaklonost književnih kritičara. I trenutačno zaokupili pozornost čitateljske javnosti.

Jhumpa Lahiri, proglašena jednom od dvadeset najboljih mladih pisaca amerike, za svoju je prozu nagrađena prestižnom nagradom za kratku priču O, Henry i nagradom PEN/Hemingway.

Odmjerenom i ritmičnom rečenicom Jhumpa Lahiri poput akustične vilice osluškuje složene emocionalne akorde svojih likova. Hvatajući rezonancu negdje između blage ironije i toplog suosjećanja. A gospodin Kapasi, Bibi Haldar ili Boori Ma ukazat će se u vidu raskošne iluminacije koja kao nekom čarolijom nastaje na listu papira.

Rođena 1967. u Londonu, Jhumpa Lahiri odrasla je u Sjedinjenim Državama. Magistrirala je komparativnu književnost i doktorirala na renesansnoj umjetnosti, pritom često posjećujući domovinu svojih roditelja. Sukus tog iskustva njezinoj prozi daje putovnicu kojom se prelaze granice nacija, kultura, religija i generacija.

U prijevodu Blanke Pečnik-Kroflin i likovnoj obradi Nenmada Martića ovih jedanaest malih dragulja Jhumpe Lahiri daruje vam urednik Zlatko Crnković.