Među književnicima koji su se probili na češku književnu pozornicu nakon 1989. i promjena izborenih Baršunastom revolucijom, osobito se ističe ime Jiříja Kratochvila. Pod snažnim utjecajem Milana Kundere i magičnog realizma, opus mu predstavlja jedan od kamena temeljaca češkog postmodernizma. Sam Kundera nazvao je proznu fikciju Jiříja Kratochvila „najvećim događajem u češkoj književnosti od 1989. godine“. Njegovi romani i priče, izbjegavajući tradicionalne narativne tehnike, obiluju groteskom, fantastikom, bizarnim i tajanstvenim elementima koji se spajaju s realističnim motivima, te su gotovo uvijek usko povezani s piščevim rodnim Brnom. Psihološke crte likova često su hipertrofirane a junaci katkada obdareni nadnaravnim moćima. Svega toga ne nedostaje ni u ovom izboru pripovijedaka, što ih odlikuje gusta radnja protkana nadrealnim preobrazbama ljudi, životinja i kipova, isprepletanjima vremenskih i prostornih slojeva i svakojakim neobjašnjivim preokretima. Naročita čar proizlazi iz pripovijedanja koje se, unatoč nerijetko apsurdnim motivima, odvija staloženo i bez posebnog iščuđavanja, ponekad čak i u reportažnom stilu, kao da je riječ o sasvim svakidašnjim pojavama. Kao autor-pripovjedač, Kratochvil se obraća čitatelju, obavještava ga o svojoj strategiji i svojim motivacijama neprestano ga podsjećajući na apsolutnu vlast pisca nad tekstom. Njegove knjige, prevedene s jednog malog jezika na drugi, već su opus o kojem se može raspravljati: Kratochvilova proza tvrd je i istodobno mekan zalogaj, ovisno o tome u što prvo zagrizete — fantastične elemente magijskog realizma ili nerijetko sumoran, bolan sadržaj češke povijesti koji prikrivaju.