Godina je 1859. i Brita Caisa Seipajærvi, koju je crkva disciplinski kaznila jer je imala aferu s oženjenim muškarcem, navlači skije i sa svoje dvoje djece kreće dugim putem od Finske do Norveške. Njihovo je odredište Bugøynes gdje je more, kažu, prepuno bakalara.

Nož iz ognja prvi je naslov iz serije Ruijan rannalla – Pjesme s Arktika, o finskim Kvenima i kraju u kojem žive. Arvolino pisanje evocira miris krvi nakon klanja sobova, okus borovnice, osjećaj hladnoće snijega i topline vatre. Ljubavna priča smještena je u kvensko društvo 1860-ih, gdje su ribolov i rad okosnica svakodnevnog života. Tamošnji ljudi imaju snažnu vjeru u Boga, a jednako tako strastveno vjeruju u praznovjerja. Mnogi sanjaju o Americi, ali većina ih se zadovolji tjednom saunom u malom ribarskom mjestu.

Arvola potanko opisuje glavnu junakinju Britu Caisu, svoju praprabaku, njezino vjerovanje u nadnaravno i sposobnost skrbi za bolesne, poštovanje prema tradiciji, ali i želju za znanjem. U Nožu iz ognja Arvola daje glas ljudima izopćenima iz društva, nomadima koji su primorani prilagoditi se nacionalnim zakonima i propisima i ženama koje čekaju povratak muškaraca s mora.