Kad je Karen Blixen odlučila otputovati u Afriku, toliko različitu od njezine domovine Danske, nije ni slutila da će to dugo

putovanje zapravo biti njezin povratak kući te da će doživjeti slobodu za kojom je cijeli život žudjela - slobodu veličanstveno utjelovljenu u afričkom kontinentu, njegovu prostranstvu, divljini i ljudima. U Mojoj Africi danska spisateljica Karen Blixen svojim virtuozním pripovijedanjem briše granice između memoara, putopisa, eseja í romana. Pripovijeda nam o svom životu i glavnim događajima tijekom sedamnaestogodišnjeg boravka u Britanskoj Istočnoj Africi, upoznaje nas s različitim afričkim kulturama, njihovim svjetonazorima i sudbinama nakon dolaska kolonijalnih sila te dočarava raskošnu divljinu čiji duh civilizirani čovjek mora prihvatiti kako bi je uistinu upoznao. Svjetski poznati memoari o godinama provedenim u Keniji otkrivaju gotovo mističnu ljubav prema Africi i njezinim ljudima. Moja Afrika, prvi put objavljena 1937., poetska je reminiscencija na njezine trijumfe i tugu zbog gubitka farme, smrti njezina suputnika Denysa Finch-Hattona i nestanka jednostavnog afričkog načina života kojemu se divila te posveta ljudima koji su dotaknuli njezin život dok je boravila ondje. Ovaj klasik svjetske književnosti prvi put imate priliku čitati u prijevodu s danskoga.

"Pomislila sam kako znam jednu pjesmu o Africi, o žirafama i afričkom mladaku koji leži na leđima, o plugovima, o poljima i o znojnim licima berača kave. A zna li Afrika pjesmu o meni? Podrhtava li zrak iznad ravnice od boje koju sam nosila, igraju li djeca igru u kojoj se pojavljuje moje ime, baca li pun Mjesec sjenu na šljunčani prilaz kuće koja izgleda poput moje? Traže li me orlovi Ngonga?"