MILJENKO SMOJE (1923. - 1995.) rođen je u Splitu, u Velom Varošu, povijesnom predgradu ribara, težaka, sitnih obrtnika i gradske sirotinje. U Splitu je završio gimnaziju i diplomirao hrvatski i povijest na Višoj pedagoškoj školi. Bio je nastavnik u dalmatinskim malim mistima, student teologije u Zagrebu, a od 1948. novinar je u dnevniku "Slobodna Dalmacija", gdje najprije prati kazalište i književnost, a zatim piše reportaže i satiričke kolumne te utemeljuje "Pomet", humorističko-satirički list, poslije prilog splitskog dnevnika koji izlazi i danas. Priloge mu objavljuje i splitski radio, zagrebački "Vjesnik" i "Vjesnik u srijedu". Zadnjih godina života surađuje u tjedniku "Feral Tribune", gdje mu je dan prije smrti objavljen zadnji tekst. Objavio je sedam knjiga: "Hajdučka legenda" (1971.), "Kronika o našem Malom mistu" (1971.), "Dalmatinska pisma" (1976.), "Velo misto" (1981.), "Dnevnik jednog penzionera (1981.), "Libar Miljenka Smoje" (1981.) i "Pasje novelete" (1995.). TV scenarijima za serije "Malo misto" i "Velo misto" koncem šezdesetih i početkom osamdesetih godina doživio je golemu, gotovo legendarnu popularnost. Prvu i za sada jedinu sustavnu ocjenu Smojinog mjesta u hrvatskoj književnosti dao je prof. dr. Slobodan P. Novak u svojoj "Povijesti hrvatske književnosti" (Zagreb, 2003.): "Malo je hrvatskih pisaca znalo postići prisniji kontakt s čitateljem od Smoje... Smoje je jedan od najboljih hrvatskih književnika novinara uopće... Nekoliko Smojinih likova postali su čak i poznatiji od samog pisca... Miljenko Smoje jedan je od najboljih stilista hrvatskog novinarstva, pučki pripovjedač i humorist duboke emocionalnosti, pisac koji je još jednom potvrdio kako su duboke i nužne veze između dobrog novinarstva i najbolje književnosti".